Jakob Lorber - Biskup Martin
Jedan biskup, koji je mnogo važnosti pridavao svom dostojanstvu i isto tako svojim statutima, bio je sada zadnji put bolestan. On, koji je i sam kao podčinjeni svećenik u najljepšim bojama oslikavao nebeske radosti – on, koji se je često potpuno iscrpio u prikazivanju ugodnosti i blagoslova u carstvu anđela, pri tome naravno ne zaboravljajući i pakao zajedno s čistilištem – sada, kao skoro osamdesetogodišnji starac, nije imao baš nikakvu želju da uđe u to njegovo tako često hvaljeno „nebo“: njemu bi još koja tisuća godina zemaljskog života bila mnogo draža, nego buduće nebo sa svim njegovim slastima i blagoslovima. Stoga je naš bolesni biskup sve učinio, samo da bi ponovno bio tjelesno zdrav. Uz njega su stalno morali stajati najbolji liječnici, u svim crkvama njegove biskupije morale su se čitati mise osnaženja, sve su njegove ovčice bile upućene da mole za njegov ostanak ovdje i za njegovo potpuno oslobođenje od grijeha. Što se na Zemlji sve ne priređuje s lešom jednog biskupa, sve same „visokovažne“ ceremonije, to vi već znate, te se stoga ovdje ne moramo duže zadržavati. Mi ćemo odmah promotriti što se događa u duhovnom svijetu, gdje Martin upravo započinje sa svojom „novom“ egzistencijom.